U ponedjeljak 15. prosinca 2025 održana je edukacija u sklopu zajedničkog projekta Bol peti vitalni znak, pri čemu je poseban naglasak stavljen na palijativnu bol i suvremene pristupe njezinu liječenju u okviru mobilnih palijativnih timova. Predavanje je imalo za cilj približiti znanstveno razumijevanje boli te istaknuti važnost pravodobne i pravilne kontrole boli kod neizlječivo bolesnih osoba. Predavanje su održali kolege iz KBC Sestre Milosrdnice, Marica Jerleković i Zoran Sabljić

Na predavanju su sudjelovali učenici 4.C razreda s nastavnicom Ines Štivić, Tanjom Dornik i Zoricom Radoš.

U uvodnom dijelu predavanja bol je prikazana kao složen neurološki i biološki proces, a ne samo kao subjektivni osjećaj. Objašnjeno je da bol nastaje aktivacijom posebnih živčanih receptora, nociceptora, koji reagiraju na oštećenje tkiva, toplinu, hladnoću i kemijske podražaje. Ti se signali prenose kroz živčani sustav do mozga, koji ih interpretira kao bol. Naglašeno je da mozak ne registrira izravno ozljedu, već tumači električne impulse, zbog čega na doživljaj boli snažno utječu i psihološki čimbenici poput straha, stresa i prethodnih iskustava.

Posebno je istaknuta razlika između akutne i kronične boli. U središnjem dijelu predavanja obrađena je palijativna bol, koja je često jaka, dugotrajna i povezana s tumorskim bolestima, metastazama, pritiskom na živce i upalnim procesima. Naglašeno je da palijativna bol nije neizbježna te da suvremena medicina može u velikoj većini slučajeva uspješno smanjiti ili potpuno ukloniti patnju ako se terapija pravilno vodi. Predstavljen je pristup liječenju boli prema smjernicama Svjetske zdravstvene organizacije, pri čemu se terapija postupno prilagođava jačini boli i individualnim potrebama bolesnika, uključujući primjenu opioidnih i neopioidnih analgetika, kao i dodatnih lijekova za neuropatsku i upalnu bol.

U nastavku je objašnjena uloga mobilnog palijativnog tima, koji pruža skrb bolesnicima u njihovim domovima. Istaknuto je da tim ne liječi samo simptome bolesti, nego pristupa pacijentu kao cjelovitoj osobi, uzimajući u obzir fizičku bol, emocionalnu patnju, strahove i potrebe obitelji. Mobilni palijativni tim ima ključnu ulogu u prilagodbi terapije, praćenju učinkovitosti lijekova, edukaciji članova obitelji te pružanju psihološke i socijalne podrške.

Kontrola boli nije luksuz, nego osnovno ljudsko pravo, a mobilni palijativni timovi predstavljaju jedan od najvažnijih načina da se to pravo ostvari u svakodnevnoj praksi.

Ines Štivić, Tanja Dornik, Kristina Vokić