Povijest škole

Škola za medicinske sestre Mlinarska prva je stručna škola za izobrazbu medicinskih sestara u sjevernoj Hrvatskoj. Njen osnutak potaknut je s ciljem da bude sudionik u razvoju preventivne i socijalne medicine na početku 20. st. U tu svrhu 1927. god. dr. Andrija Štampar osnovao je Školu narodnog zdravlja u Zagrebu, kao stručno učilište za osposobljavanje zaposlenih za primjenu socijalne medicine u praksi. Dr. Štampar također je utemeljitelj sestrinstva kao struke i suosnivač je naše škole u Mlinarskoj. Pokretač je niza aktivnosti za unapređenje sestrinske struke.

Poticaj za osnutak Škole za sestre pomoćnice dao je 1920. god. dr. Vladimir Čepulić. Podržao ga je i dr. Štampar. Tako je škola utemeljena 1921. god. kao prva škola za sestre u Zagrebu. Prvi direktor bio je sam osnivač dr. Čepulić.

Škola je imala osim socijalno-medicinsko i bolničko usmjerenje. Prve sestre su bile sestre bolničarke i sestre pomoćnice. Škola je isprva smještena u Zakladnoj bolnici i Dispanzeru za plućne bolesti u Zagrebu. Izobrazbeno procesi sadržavali su teoretsku i praktičnu nastavu, a trajali su godinu dana. Od 1923. god. škola djeluje u Mlinarskoj ulici unutar pet drvenih paviljona (baraka) dobivenih od Njemačke tijekom prvog svjetskog rata. U njima je organiziran smještaj i nastava za učenice i njihove sestre-nastavnice. Škola se pročula po kvaliteti izobrazbe pa joj je Rockefellerova fondacija, koja je poduprla razvoj zdravstvenih ustanova, godine 1925. darovala novčanu pomoć. S tim su sredstvima izgrađeni zidani objekti koji su i danas u funkciji.

Od 1924. god. potpuno su odijeljena usmjerenja sestrinskvo i bolničarsko. Za sestrinsko upisivale su se učenice iz građanstva, a za bolničko redovnice. Izobrazba je trajala dvije godine. Praktična nastava odvijala se u svim raspoloživim bolnicama. Paralelno s razvojem programa socijalne medicine nadograđivan je i nastavno program Škole za sestre pomoćnice. Tako je škola 1929. god. pripojena Školi narodnog zdravlja. Od tada traje tri godine. Učenice su u pravilu i dalje stanovale u internatu u sklopu škole u Mlinarskoj.

Znanje je provjeravano po fakultetskom sustavu. Dr. Čepulić je obnašao dužnost direktora od osnutka škole do 1925. god. Prve diplomirane sestre iz građanstva u školi su počele raditi 1925. god. kao sestre nastavnice. Škola je već 1929. god. postala članicom Međunarodne udruge sestara. Rockfellerova fondacija osim što je pomagala gradnji škole 1925. god., pomogla je 1941. god. podizanje zgrade današnjeg internata (doma).

Škola stiče popularnost u Europi, pa ju je 1936. god. posjetila predsjednica Međunarodne udruge sestara Schwarzenberg. Kasnije 1949. god. priznanje školi odao je i tadašnji ministar prosvjete dr. Ivo Banić pozvavši na svečani prijem tri najbolje maturantice s matiranticama drugih škola. Tim činom škola je svrstana u ravnopravni odnos s drugim školama grada Zagreba.

Godine 1945. škola je preimenovana u Školu za medicinske sestre. Iz Opatičke ulice, gdje je bila tijekom drugog svjetskog rata, vraćena je u prijašnje prostore u Mlinarskoj ulici. Školske godine 1949./1950. produžena je na četiri godine izobrazbe. Nastavni plan je nadopunjen predmetima opće naobrazbe. Praktična nastava odvijala se u bolnici ''dr. Fran. Mihaljević'' i na klinici ''Rebro''. Fakultetski način vrednovanja znanja zamijenjen je uobičajenim srednjoškolskim sustavom ocijenjivanja tijekom cijele školske godine.

Od 1952./1953. odlukom Ministarstva zdravstva u školu se upisuju samo učenice s prethodno završenih šest razreda gimnazije, na koje se nadovezivalo trogodišnje školovanje za sestre. Od 1953./1954. zahvaljujući dr. Štamparu škola je dobila status Više škole za medicinske sestre i u tom statusu djelovala je sve do 1959. god. Iste godine prema novom zakonu ponovno je uključena u srednjoškolski sustav naobrazbe kao četverogodišnja škola, a 1961. god. izdvojena je iz sustava zagrebačkog Medicinskog fakulteta. Godine 1959./1960. potpala je prvi put u svojoj povijesti pod nadležnost Ministarstva obrazovanja. Školu su od 1960. do 1970. god. mogle pohađati i odrasle polaznice za zanimanje medicinske sestre ili bolničarke. Škola je bila uzor i svim novootvorenim škola u Hrvatskoj. Stoga je 1963. god. postala Stručno-metodički praktikum za stručne predmete. Od 1977. god. praktikum više ne djeluje. Od svog utemeljena 1923. god. pa sve do 1945. god. škola djeluje po principu koledža. Od 1945. god. više nema takav ustroj. Godine 1963. i 1976. otpočela je dogradnja novog objekta u kojem se i danas odvija nastava. Stariji objekt ostao je u funkciji doma za one učenice koje su iz udaljenih krajeva. Nastavni program i dalje se realizira putem teoretske i praktične nastave. Uz opće predmete proširuju se predmeti Zdravstvenih njega. Godine 1970. provedene su reforme srednjoškolskog obrazovanja tzv. usmjereno obrazovanje. Pripremni stupanj (prvi i drugi razred) obuhvaćala je opća izobrazba, a završni (treći i četvrti razred) iobrazba u struci. Od 1977. god. škola je udružena s ostalim zdravstvenim školama u Zagrebu u sustav ZOC-a sve do 1990./1991., zajedno sa domom. Od 1991. god. škola je ponovno samostalna obrazovna ustanova s domom i s novo izgrađenim programom u izobrazbi za opće i stručne predmete do 2010. god. Od 2010. god. škola se reformira po odnosu koji je odobrila Unija. Provedeno je petogodišnje školovanje s tim da se u prvim i drugim razredima vrši izobrazba samo općih predmeta, a u trećem, četvrtom i petom izobrazba u struci.